Pisano uz: Hed Kandi - Winter Chill 2002.
Dobro vam jutro! Evo mene, opet ne spavam... U zadnje vrijeme se to često događa... previše mi se toga mota po glavi... Previše misli, zamisli, mišljenja, ideja, problema, rješenja.
Idem probati barem dio svojih misli izbaciti na ovu stranicu... možda će mi biti lakše...
(Ne, niste obavezni čitati, slobodno me ugasite ako sam dosadan)
Daklem... najveći problem trenutno stvara... tko drugi, doli... ljubavi... Situacija je ovakva: curu poznam duže vrijeme, u zadnje vrijeme smo se počeli intenzivnije družiti i u jednom trenu shvatio sam da osjećam nešto više prema njoj. Našao se ja nakon tog unutarnjeg saznanja s njom, sav sretan, u nadi, pitat ću je, možda pristane, Naravno, kako to ide, prvo smo se ispričali o svemu i svačemu, a zatim, kada sam već htio pitati ju, ona mi ispriča kako joj se bivši nakon samo 4 mjeseca od prekida s njom ženi!!! Biser!!! Uglavnom, tada mi je rekla i da je trenutno nespremna za vezu, da ju je strah i da se mora skubicirati. Poštujem njenu želju. Poslije kave prošetali smo se Samoborskim parkom (uz potok, kroz šumicu, prema zidinama). Naravno, kako to biva kod nas u Hrvata, počeli su uređivati stazu i nije još dovršena, pa je sve bilo puno blata. Htjeli smo odustati kada smo vidjeli koliko ga ima, ali smo odlučili biti djeca i skakutati između mlaka! Zamislite kako su mi cipele (bež brušena koža i velur) izgledale. A tek traperice... Odavno se nisam tako zabavio i od srca nasmijao! Napokon, nakon kruga oko Samobora dolazimo na parking i sjedamo u auto da ju odvezem do nje, jedno 800 m od mjesta gdje sam parkirao (!!!). Na "rastanku" dao sam joj par CDa koje me je molila i tako smo se još nešto zezali... I onda... ONAJ pogled među nama... ona spušta pogled... ja ne silim dalje... bit će spremna...
Sada mi ostaje samo čekati da se odmori i razbistri glavu... i da joj pružim potporu... trebam li?
Počeo sam čitati knjižicu "Kreativna vizualizacija". U njoj se radi o tome da sve svoje želje možemo ostvariti jednostavnom vizualizacijom tih želja u našem umu. Naravno, to ne "pali" na negativne želje i emocije, jer je bit kreativne vizualizacije prevladavanje naših unutarnjih prepreka i strahova prema ostvarivanju potpunog i zadovoljavajućeg života. Vizualizaciju možeo isto tako koristiti i za bijeg od stvarnosti, tj. može se koristiti kao utočište nakon dana, kada sabiremo sve doživljaje i emocije proteklog dana te da ih razvrstamo i upotrijemo te informacije u vlastitu korist, a na zadovoljstvo ostalih oko nas.
Gledao sam se neki dan u zrcalo. Čovječe, pa ja sam se promjenio! Lice mi ima malo oštrije konture, torzo je počeo ličiti na trokut (ličio bi i više, samo još malo zatezanja mišića). Misli i prioriteti su mi se isto tako promjenili. Zar sam postao muškarac? Znači li to kraj puberteta, kraj jednog i početak drugog poglavlja u mome životu? Izgleda tako.
Analiziram već meko vrijeme svoje društvene kontakte, kako se obraćam ljudima, promatram se kako reagiram u nekim situacijama, kako u drugim... i mogu reći, nisam zadovoljan. Primjetio sam mnogo napetosti, netrepeljivosti, nervoze i netaktičnosti u svome ponašanju. Uvijek upadam u riječ, pametujem, ne slušam do kraja što drugi govori... i onda se čudim kad se posvađam s nekime zbog sitnice ili nerazumijevanja te osobe... Što se tiče kontakata s ljudima, izgleda da sam prestao eksperimenti s raznim profilima ljudi, jer već više od godinu dana imam jednu skupinu ljudi koja se ne mijenja, kojom sam se okružio i s kojom sam razvio jedan osjećaj privrženosti i zadovoljstva dok sam s njima. Uvijek su tu na pomoć, za saslušati... Zahvaljujem ljudi, što ste samnom! Nadam se da i ja vama barem upola značim.
Opet sam se počeo baviti glazbom... Sa klavijatura je napokon skinuta prašina, počeo sam uz pomoć VirtualDJ programa pomalo miksati stvari, izvući nešto novo iz starih melodija... dati im bolji/kvalitetniji zvuk... Zasada je to još u povojima... Vidjeti ćemo kako će to zvučasti za par mjeseci...
Evo, to su moja primarna razmišljanja zadnjih tjedana...
|